Karl Rahner

Karl Rahner (Freiburg im Breisgau, Baden, Njemačka, 5. ožujka 1904.Innsbruck, Austrija, 30. ožujka 1984.) bio je njemački isusovac, te se smatra jednim od najvećih rimokatoličkih teologa 20. stoljeća.

Najpoznatiji je po svojoj kristologiji i spajanju egzistencijalne filozofije personalizma s tomističkim realizmom. Prije Drugog vatikanskog sabora, zajedno s Yvesom Congarom, Henrijem de Lubacom i Marie-Dominiqueom Chenujem osnovao je novu školu misli pod imenom ''Nouvelle Théologie'' (franc. ''Nova teologija''), koju je papa Pio XII. kritizirao u enciklici Humani generis.

Godine 1922. ulazi u isusovački novicijat, a 1932. zaređen je u red Družbe Isusove. Od 1929. do 1933. studira u Nizozemskoj, a od 1934. do 1936. studira filozofiju na Freiburškom sveučilištu pod Martinom Heideggerom. Doktorsku je disertaciju obranio na Innsbruškom sveučilištu. Predavao je na sveučilištima u Innsbrucku, Pullachu, Münchenu i Münsteru. Bio je također urednik poznatoga ''Leksikona za teologiju i crkvu'' (''Lexikon für Theologie und Kirche'', 1957. – 68.). Poznat je po obrani Edwarda Schillebeeckxa 1968. kada je flamanski teolog napadan za herezu zbog svojih zahtjeva da se dopusti više slobode u teološkom istraživanju u Crkvi i pozivanja na teološki pluralizam.

Rahnerova mnogobrojna djela stavljaju naglasak na kontinuitet između moderne i tradicionalne interpretacije rimokatoličkog učenja. Omogućuje Wikipedia
Prikaz rezultata 1 – 20 od 47 za pretraživanje 'Rahner, Karl', vrijeme pretraživanja: 0,02s Detaljiziraj rezultate
  1. 1
    od Rahner, Karl
    Izdano 1970
    Knjiga
  2. 2
    Knjiga
  3. 3
    Knjiga
  4. 4
    Knjiga
  5. 5
    Knjiga
  6. 6
    Knjiga
  7. 7
    Knjiga
  8. 8
    Knjiga
  9. 9
    Knjiga
  10. 10
    Knjiga
  11. 11
    Knjiga
  12. 12
    Knjiga
  13. 13
    Knjiga
  14. 14
    Knjiga
  15. 15
    Knjiga
  16. 16
    Knjiga
  17. 17
    Knjiga
  18. 18
    Knjiga
  19. 19
    Knjiga
  20. 20
    Knjiga